Ljudovanje Hana Zrnčić Dim, Ana Kreitmeyer Predstavljajući se nepostojećom glagolskom imenicom Ljudovanje jednako zainteresirano ukazuje na stanje i proces bivanja čovjekom u koegzistenciji s tehnologijom uz implikaciju otvorenoga pitanja: govorimo li oljuđivanju ili odljuđivanju, deformaciji ili transformaciji? Plesni materijal stoga revidira oblik i sastav tijela (koje je dopunjeno i dopunjava neživo ili srasta s drugim […]

Zagrebački plesni ansambl
Borna Babić

U ovom nultom vremenu, vremenu praznog hoda, u vremenu podijeljenosti i
odijeljenosti, jesmo li uopće još sposobni biti

Multimedijalna koliba
Muuler, Šimičić, Šovagović, Mihanović

“Stidljivost drveća” okuplja četvero umjetnika iz različitih, a opet bliskih područja djelovanja, sa željom da se sretnu u “ničijem i svačijem prostoru između”, upisujući u njega motive poput straha od drugog, potrebe da (se) zaštitimo i nemogućnosti da to učinimo, korijenja i lutanja, empatije i uvažavanja…

Organizacija On/Ona
Marin Lemić

Koja je granica izdržavanja, a koja sreće? Kako pronalazimo svoj glas u svijetu ispunjenomzadanim ponašanjima i poželjnim obrascima?

De Facto
Saša Božić

Esencijalni ekološki motivi materije upotrebljeni su kao motivi perpetuiranja različitih vrsta energije koje susret dva ljudska tijela može proizvesti u polju tjelesne razmjene, stvarajući jedinstveni plesni jezik koji unatoč različitim konotacijama, ostaje u polje apstraktnog plesnog materijala.

Predstava Skupa, novi rad Petre Hrašćanec rijedak je doživljaj scenske čarolije. Prisustvovanje djevojačkoj tajni. Kao da stre dobili priliku pogleda u čaroban
vert gdje šest djevojaka, plesačica suvremenog plesa, poput nekog tajnog, od očiju svakodnevnice skrivenog sestrinstva, svetkuje zajedništvo.

ROB3RTA treći je u nizu solo radova plesačice i koreografkinje Roberte Milevoj koji se nastavlja na predstave Roberta, Roberta (2010) i Opet Roberta (2013). Tijelo se ovdje promatra kao mehanizam koji nosi sa sobom ispovijest, ali i povijest izvedbenosti specifičnog autorskog tijela.

Konstelacije unutar Magdaleninog koreografskog jezika kreiraju vizualne reference vizija ženskog tijela koje uvijek izmiču potpunu interpretativnom zakucavanju.

Gore je predstava o zajedničkom putovanju šest plesačica, o stanju povišenih emocija, o uzbuđenosti i ushitu bivanja u kolektivu. U zajedničkim ritualima otkrivaju odgovornosti pojedinca prema zajednici te zajednice prema pojedincu.

Id je instinkt, impuls koji pokreće, povezuje, generira pokret. Unutarnji sukob između ida i superega, nagona i pravila, instinkta i morala, reflektira se na sam pokret unutar odnosa izvođača.

Pošavši od vrlo konkretnih izvedbeno-vizualnih referenci na kultni Tarantinov film Kill Bill iz 2003, odnosno na njegovu glavnu protagonistkinju ‘Mladenku’, koju se najbolje može opisati kao…

KOLO je istraživanje kazališne i plesne prakse koja se fokusira na vrijeme: predstava je zamišljena kao transkript prethodno postojećeg, primitivnog oblika misli koji se prema vremenu odnosi ne-linearno: dakle, početna premisa za izvođače je da nema drugog vremena od sadašnjosti, vrijeme koje nije ni prošlost, a ni budućnost.

Nemogući plesovi izvedbeni je rad koji je nastao povodom izložbe posvećene američkom postdramskom kazališnom kolektivu Goat Island i premijerno je izveden u svibnju 2019. u Chicago Center for Culture, dok je zagrebačka premijera bila u sklopu festivala Platforma HR u lipnju.

O NEVINOSTI je plesna predstava koja kroz tekst, video i tijelo izvođača dinamizira memoriju onoga što smo bili ili mislimo da smo bili. Propitkuje sjećanje, ne samo mentalno, nego segmentalno… memoriju tijela, osjetnu memoriju, zvučnu memoriju, vizualno sjećanje… Zašto pamtimo i što zaboravljamo…

Rave kultura predstavlja autorovu društvenu uspomenu, njegov pokušaj da se osjeća kao dio zajednice stvarajući vezu s plemenom kroz ples i tjelesnost. Glazba i estetika pokreta rave plesa za njega imaju značenje koje se osjeća kao putovanje, transformacija, transcendencija i moć oslobađanja; prepoznavanje individualnosti unutar kolektiva.

Predstava Transformers polazi od ideje transformativnoga tijela nalazeći vokabular kojim se na razini tjelesne ekspresije, uključujući pokret, mimiku i glas, uspostavlja komunikacija između dvaju entiteta.

Je li nakon 15 godina naša izvedba savršena ili smo već ostarjeli i ne možemo učiniti ništa da upgradamo – unaprijedimo svoju izvedbu. Osim same izvedbe.

Other nam daje pogled na najmanju moguću zajednicu – zajednicu dviju osoba u simbiozi, bez obzira na njihov rod i spol, ili vrstu odnosa u kojem se nalaze. Koja je udaljenost između mene i tebe, i nas i njih?

Inverzijom prostora publike i izvođača, opna je mjesto susreta dvaju svjetova, nepremostiva prepreka, te za publiku vizualni, auditivni i taktilni filter u percepciji plesa i doživljaju predstave.

Predstava A Solo Together tematizira pojam utopijskog kolektiva kojeg se autorica sjeća iz vlastitog djetinjstva provedenog u socijalističkoj Jugoslaviji. Predstava je osmišljena kroz kontekst postsocijalističkog svijeta i zamišljena kao događaj koji je kreiran i izveden u suradnji s publikom.

Kako i na koji način prepoznajemo kolovođu, kako danas vježbati zajednicu, je li tradicija samo neodgonetljiva okamina, što je naše naslijeđe, neka su od pitanja koje postavlja nova plesna predstava Petre Hrašćanec i Saše Božića: Boli kolo.

Autorski projekt ”For Four” plešu četiri plesača s istom mišlju u glavi, u različitim tjelesnim manifestacijama. Svaki od plesača, krećući se na svojoj stranici geometrijskog oblika, tvori prostor unutar i prostor van stranica kvadrata.

Novi rad plesne umjetnice Ana Kreitmeyer bavi se idejom koreografije kao zajedničkih mjesta susreta, te načinima (samo)organizacija koreografije kao mjesta rada, pregovora, zajedništva, ali i zamora, zastoja i odustajanja i otpora.

Naša Escape room smještena je u običnu mladenačku sobu čiji je izlaz tek ulazak u virtualni svijet. Kako bismo u taj svijet ušli, potrebno je proći postupak registracije. Sustav ne prihvaća različitost pa je tako postupak isti za sve, a unificiranost ne samo dobrodošla, nego i obavezna.

Izvedbeni projekt Staging a play: Antigone koreografa i izvođača Matije Ferlina nastavak je višegodišnjeg scenskog istraživanja izvedbenih praksi kroz dva autorska koncepta: solo-izvedbe kojom se bavio u seriji radova Sad Sam, i koncepta proširenih koreografskih uprizorenja u projektima pod zajedničkim nazivom Staging a play.

Koliko uistinu poznajemo ljubav, vlastitu i tuđu; koliko nas ona usmjerava u životu, a koliko ju sami usmjeravamo i kontroliramo; da li je i u kojoj mjeri ljubav isto što i ljudskost; da li je ta ljubav ljubav prema drugome ili prema sebi; na koji ju način izražavamo, pokazujemo, a na koji skrivamo.

Plesna predstava Bella Ciao rođena je iz istraživanja raznih oblika izvedbenog zajedništva i podrške. Bella Ciao, talijanska revolucionarna pjesma, stoji u naslovu kao simbol borbe i otpora protiv bilo kakvih opresivnih ideologija nad slobodom tijela: opresije “ispravnih” nad onima koji se u taj kanon ne uklapaju, “jakih” nad slabijima, “savršenih” nad krhkima.

Kako društvo oblikuje umjetnika ako mu ne dopušta da uči i razvija se na vlastitim pogreškama? Ako umjetnik nema pravo na pogrešku, odnosno na eksperiment s nepoznatim ishodom, postaje li time umjetnost jednoobrazna? Čime se mjeri uspješnost nekog umjetničkog projekta? Je li umjetnost i dalje umjetnost ako umjetnik udovoljava zahtjevima o poželjnome umjetničkom produktu? Može li umjetnik tako razviti kritičnost prema vlastitu radu, prema društvu u kojem stvara i koje ga stvara? Gdje je tu umjetnikova odgovornost?

Plesna mreža Hrvatske raspisuje Natječaj za posao producent/-ice – koordinator/ice projekta Plesna mreža Hrvatske Posao uključuje: • koordiniranje Natječaja za selekciju predstava za gostovanja kroz projekt Plesna mreža Hrvatske • komunikaciju sa selekcijskom komisijom • komunikaciju s partnerima Plesne mreže Hrvatske • organizaciju, koordinaciju i administraciju gostovanja koja se realiziraju kroz projekt Plesna mreža Hrvatske • […]

Koautorski plesni duet Brune Isakovića i Mie Zalukar Odjednom odasvuda istražuje ukupnost utjecaja na (i)racionalne odluke i stanja te kroz pokret i susret dvaju tijela donosi spektar značenja i kvalitetu njihovog naboja na površinu.

Pod pozornicom je autoričin izraz potrebe za poniranjem, refleksijom i puštanjem jednog životnog ciklusa da se zaokruži, završi i da se krene u novi oslobođen tereta prošlosti.

Predstava Kompas nastala je u okviru dvogodišnjeg istraživačkoga projekta Twins koji je pokrenula umjetnička organizacija 21:21.

Predstava Odraz prikazuje refleksiju onoga što Lucija Mikas (plesačica suvremenog plesa) i Elvis Hodžić (tehničar mehatronike i plesač break-dance stila) jesu u svojoj srži, htjeli oni to ili ne.

Inspirirana istoimenom dramskom uspješnicom A.P. Čehova cijela je predstava izgrađena na pauzama imanentnim Čehovljevoj dramaturgiji.

O koegzistenciji i ljudima je nova plesna predstava koju je osmislila Irena Mikec a utjelovljuje dvoje divnih plesača: Eleonora Vrdoljak i Zvonimir Kvesić.

Ishodište projekta nalazi se u susretu izvođačkog tima koji se sastoji od mladog (Flego, Vrdoljak) i starijeg izvedbenog para (Sibila, Valenta).

Ova predstava je o meni, o njoj, o rubu koji nas odjeljujući spaja, o našem susretu u kojem preispitujem namjere one druge, jednako kao što i ona preispituje moje namjere, to je predstava o nesigurnosti koju svako bavljenje drugim podrazumjeva…

Bez (voznog) reda bavi se situacijama putovanja, dolascima i odlascima na nepoznata mjesta, rastancima, susretima, stvarnim i lažnim putnim sjećanjima.

Svaki pojedinac na svoj način doživljava zvuk i pokret te ga isto tako utjelovljuje i interpretira.

Nakon inscenacije drame Staklena menažerija Tennesseeja Williamsa, koja je funkcionirala kao osnova za kreiranje prvog rada iz ciklusa Staging a Play, u drugom radu iz tog ciklusa koreograf i redatelj Matija Ferlin posvetio se jednoj od Molièreovih “klasičnih” komedija “Tartuffe“.

Predstava je inspirirana romanom “Stranac”, Alberta Camusa
Polazeći od problema izostanka (su)osjećanja i očekivane emocionalne reakcije, projekt Stranac preko Camusovog antijunaka Meursaulta sagledava socijalna i sistemska licemjerja sakrivena iza odnosa zasnovanih na transparentnosti.

Uzbudljiva, provokativna predstava koja pomiče granice uključivanjem izvođača s “različitim fizičkim datostima”.

Alie se između ostalog može doživjeti i kao intimna, komorna posveta Kubrickovoj Odiseji u svemiru.

Predstava je kompaktna, napeta, s neočekivanim rješenjima. Režijske dosjetke, a također i tjelesne, gusto ispisuju raskošan koreografski zapis obje autorice.

Poetičan dijalog i rubna kontrapunktiranja izvođačkih prezenci izvođačice i glazbenice donosi ova atmosferična predstava, koja uspostavlja i zanimljiv odnos različitih scenskih prostora.

Začudna predstava u namjernom “proklizavanju” među žanrovima i poigravanjima sa izvedbenim ulogama dviju izvođačica i jednog glazbenika.

Komunikativna, duhovita, pitka, no istovremeno i vrlo aktualna predstava koja izvedbeno zanimljivo kombinira glumačko i plesno iskustvo.

Suptilan i fini rad koji je sav u disanju s publikom koja ga okružuje.

Moćan solo sjajne izvođačice donosi kompleksna pitanja odnosa fizičkog tijela i izvođačke prisutnosti te scenske raščlanjenosti i preciznosti.

Hrabra predstava mlađe generacije u kombinaciji s fizičkim teatrom, društveno angažirana na nenametljiv, istovremeno duhovit i potresan način.

Spore sugestivno (do)nose krhku no istovremeno jaku izvedbu ženskih tijela koja se iscrpljuju ili pak podupiru u scenskome istrajavanju i dosljednosti.

Dirljiva, ali i humorna predstava plesnog veterana na sceni i mladog izvođača kao njegove potpore, u predstavi o zaboravu i nalaženju.

Love will tear us apart plesna je predstava kazališne skupine de facto u koreografiji Saše Božića i Petre Hrašćanec…

Predstava Istovremeno drugi eksperimentalni je projekt koji se temelji na istraživanju započetom u Ferlinovim predstavama NASTUP i Samice.

U formi plesne izvedbe za pet plesačica rad se bavi koreografijom u formi niza fragmenata koji raščlanjuju njene manifestacije, oblike i simptome.

Pokret-ač: Ono što je pokrenuto i stalno se kreće u ovoj predstavi mutirajuće je autorstvo nas kao grupe, prilikom čega primjenom i promjenom različitih…

Hoće li se Slavica pomiriti sa krajem puta i ostati doma tješeći se ponosnim domoljubljem? Hoće li se vratiti svojim nastojanjima i napornim radom…

Nova plesna predstava Zagrebačkog plesnog ansambla nastala je iz intimne potrebe koreografkinje Snježane Abramović Milković da postavljanjem prolaznosti…

Izvedba plesne predstave Zastoji nastaje kroz susret slike, izvedbe uživo i kontakta između izvođačica i publike. U takvom prostoru susreta stvaraju se…

Polazište predstave je pitanje umjetničkog talenta kao nečeg iskonskog ali koji na kraju ipak ovisi o igri sudbine. Zamišljena je kao dijalog između plesa i glazbe koji…

Zanima nas ono u pozadini plesa, svjesno i nesvjesno, ono što uvjetuje donošenje određene koreografske, kao i izvođačke odluke. Bavimo se mišlju kao pokretom…

Kao polazišnu točku za novi multimedijalni projekt, autorica Martina Nevistić uzima mit o Sizifu. Sizifu, apsurdnom heroju, Sizifu kao simbolu upornosti i besmisla…

Nečastive su nastale tijekom umjetničke rezidencije Brune Isakovića i Pavla Heidlera u Art radionici Lazareti u Dubrovniku, koja se pak realizirala kroz program Perforacija…

Djelo se bavi pomišlju o tome da se u vremenu od našega rođenja do smrti može dogoditi bilo što.

Ja sam gospodarica rata, Ja sam gospodarica groma…

Novi rad za plesača, udaraljkašicu i elektroniku. Dva sola iliti jedan duet unutar 1800 sekundi i deset stavaka.

Početna ideja sola prenošenje je pokreta nastalog u specifičnim kulutrološkim i socijalnim uvjetima u performativni prostor.

Luna Malekova sinonim je za drugi svijet, drugu dimenziju, svijet mašte i svijet snova isprepleten različitim granama umjetnosti.

Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini, ali o njemu nema još nikakvu svijest.

Kako će suvremeni ples izgledati za 30 godina.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 drugi je rad iz plesne serije koja je otvorila cijelo jedno polje razmatranja koreografskog prilazeći plesu kao poetskoj, intuitivno-političkoj i strukturalnoj praksi.

Povratak u alternativni klupski milje, prihvaćanje zaprašenog romantičarskog pojma boli kao pogona za dalje, uz eho EKV zvuka i pluralizam izvedbenih odgovora, melankoliju i ironiju, uz piće i alter-zvuk, susreću se pojedinci koji streme svojevrsnoj slobodi mišljenja, izražavanja i zabave…

Displaced je mjesto susreta umjetnika koji će izmicanjem iz uobičajenog načina suradnje, te pristupom zajedničkom radu pokušati stvoriti prostor unutar kojeg je sve pomaknuto, izmješteno, raseljeno, zamijenjeno…

Osječko ljeto kulture Invisible time Melita Spahić Bezjak i Ana Horvat