ODABRANA SELEKCIJA ZA 2018. GODINU

Po završetku natječaja za selekciju plesnih predstava za 2018. godinu, žiri Plesne mreže Hrvatske odabrao je dvanaest predstava.

1. Odjednom odasvud /Suddenly Everywhere (Bruno Isaković & Mia Zalukar, Udruga Domino)
2. Pod pozornicom (Ivana Peranić, Kreativni laboratorij suvremenog kazališta)
3. Kompas (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Umjetnička organizacija 21:21)
4. Odraz (Marija Ščekić, Histeria Nova)
5. Tri sestre (Natalija Manojlović, Tatar &td)
6. O koegzistenciji i ljudima (Irana Mikec, Koreokroj)
7. Traveloque (Žak Valenta, Trafik)
8. Tamo vani i ondje unutra (Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer)
9. Bez /voznog/ reda (Gordana Svetopetrić, Dance Company Magija)
10. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku (Nastja Štefanić, Kufer)
11. Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin, ZPA)
12. Stranac (Bad.co)

Čestitamo onima koji su ušli u selekciju te se nadamo što većem broju odabira radova od strane naših partnera.
Zahvaljujemo se svim udrugama, umjetničkim organizacijama i pojedinim umjetnicima na prijavi na natječaj.

Komisija za selekciju 2018: Željka Turčinović (predsjednica komisije), Eva Broberg (Švedska), Andrej Mirčev.

KOMENTARI NA SELEKCIJU:

Eva Broberg: Kao međunarodni član žirija za odabir plesnih predstava za Plesnu mrežu Hrvatske izabrala sam nastupe koji funkcioniraju u širem europskom kontekstu. Te predstave koriste međunarodni jezik plesa ili engleski jezik. Moj odabir temelji se i na onome što smatram relevantnim u europskom kontekstu, oblikovanom s više perspektiva, više tijela, više realiteta. Izabrala sam izvedbe koje govore o svojoj hitnoj priči izvan tradicionalne uniformne ideje oblika i tijela.

Odjednom odasvud/ Suddenly Everywhere (Bruno Isaković & Mia Zalukar)

Željka Turčinović: Koreografija dvoje odličnih plesača koji kroz, naoko, neobaveznu plesnu sekvencu započinju svoj duet upoznavanja, razvijaju odnos usložnjavanjem različitih situacija koje sadrže žudnju, prijateljstvo, privlačnost, poštivanje, pripadanje…

Andrej Mirčev: Uvjerljiva izvedba koja se kreće između narativnih i apstraktnih koreografskih oblika, čime osnovnu ideju muško-ženskog odnosa usložnjava i otvara za različita tumačenja. 

Pod pozornicom (Ivana Peranić/ Kreativni laboratorij)

Željka Turčinović: Kazališni toponim „pod pozornicom“ nosi niz konotacija koje izazivaju asocijacije i vode tijek misli publike: prenapučenost artefaktima, tama, nered, prašnjavost. Plesačevo tijelo i pokret probijaju se kroz te meandre i stvaraju jednu nestvarnu napetost koja je skučena ali istinita jer tijelo ne laže. Uzbudljivo plesno putovanje!

Andrej Mirčev: Konzekventno tretirajući kompleks sjećanja kao temelj koreografsko-glumačke igre, ovim se ostvarenjem ostvaruje pregnantan susret kazališne i plesne umjetnosti.  

Kompas (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić/Artistic organization 21:21)

Željka Turčinović: Plesno – kazališni autorski projekt koji kroz priču o Odiseju, govori metaforički i bukvalno o rastakanju ljudskih odnosa koji vode u samoću. Tražeći egzistencijalni izlaz, autorski tim stvara izvedbeni esej o samoći ironično komentirajući mogućnost drugačijeg izbora. Važan je umjetnički doprinos dviju sjajnih plesačica i performerica koje projekt dovode do umjetnosti.

Andrej Mirčev: Precizna koreografska kreacija u kojoj varijacije intenziteta generiraju semantički kompleksne scenske slike.

Odraz (Marija Ščekić, Histeria Nova)

Željka Turčinović: Po meni najbolja koreografija i izvedba u ovom izboru za Plesnu mrežu, 2018. Muški princip u liku plesača breakdancea i ženski princip koja nosi plesačica lirskih i elegantnih pokreta. Suprotni principi se susreću ali ne suprostavljaju; oni istražuju prostor (svijet) u kojem su se našli u rasponu od animalnog do suptilno dramatičnog kretanja. Bez fizičkog dodira, žensko lice zaklonjeno kosom sugerira impersonalnost; dvoje plesača svjedoče o nesigurnosti postojanja u svijetu, ali i jakoj povezanosti kroz tijelo i pokret.

Andrej Mirčev: U ovom multimedijalnoj kreaciji, relacija između plesnog tijela i video projekcije eksponira zanimljive narativno-osjetilne konstelacije.

Tri sestre (Natalija Manojlović)

Andrej Mirčev: Realizirajući dramski predložak Antona Pavloviča Čehova kao preciznu koreografsku igru, Tri sestre rezultiraju izrazito poetičnom atmosferom u kojoj će tekst dobiti novo značenje.

O koegzistenciji i ljudima (Irena Mikec, Koreokroj)

Andrej Mirčev: Ranjiva samoća ljudskih odnosa koje je u tematskom fokusu ove koreografije zrcali egzistencijalnu ranjivost prepuštanja Drugom.

Traveloque (Žak Valenta, Trafik)

Željka Turčinović: U solima i duetima četvero plesača otkrivamo sklad pokreta i glazbe koji se nameće kao organski rezultat suigre između života i umjetnosti kretanja, mladosti i zrelosti. Tematizirajući život kao ogradu, zapreku, neslobodu, ples, stvarajući mentalni i fizički sklad, traži odgovor.

Andrej Mirčev: Prijenos znanja i odnos između različitih generacija plesnih umjetnika-ica u ovoj je koreografiji otvorilo važna pitanja načina na koji je unutar plesa moguće misliti kontinuitet i (trans)generacijski dijalog. 

Tamo vani i ovdje unutra (Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer)

Željka Turčinović: Egzistencijalna tema suprostavljanja lirike i epike, njihova različitost reflektira se u dva različita diskursa kretanja dviju plesačica: lirskom i epskom. Njihov odnos temelji se na istraživačkoj komunikaciji koja gradi međusobne odnose od prijateljstva do kreativnog partnerstva.

Andrej Mirčev: Koreografske slike u kojima se izvedbeni fokus transformira s obzirom na distancu ili blizinu plesnog dueta uspostavljaju dojmljivu scensku atmosferu.  

Bez / voznog / reda (Gordana Svetopetrić, Dance company Magija)

Željka Turčinović: Jedan od vrlo dobrih primjera inkluzivne scene u Hrvatskoj ovaj puta dogodio se u Rijeci. Tjelesna ograničenost izvođača pretvara se u artikulirano, strastveno i primjereno kretanje osobnosti formiranih upravo svojom tjelesnošću u plesu.

Andrej Mirčev: Otvarajući prostor za uprizorenje nekonvencionalnih tijela, projekt Bez (voznog) reda demonstrira potencijalnost plesa da senzibilizira ranjive i marginalizirane društvene skupine. 

Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku (Nastasja Štefanić, Kufer)

Željka Turčinović: Već sam odabir glazbenog termina „rapsodija“ upućuje na epizode koje stvaraju strukturu i koje će u slobodnom toku i improvizaciji stvoriti cjelinu/ koreografiju. Tri plesačice, dva svirača i klavir kao scenografski i muzički rekvizit govore o suigri plesa i glazbe u kojoj izvođači ostvaraju harmoničan i kreativan odnos.

Andrej Mirčev: Multimedijalna koreografija u kojoj se izvedba realizira kroz suodnos pokreta i zvuka, dokazuje mogućnost plesne umjetnosti da djeluje kao točka susreta tehnologije i ljudskog tijela.  

Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin, ZPA)
Andrej Mirčev: Prevodeći Molierovog Tartuffea u začudnu koreografsku kreaciju, ovim se projektom utvrđuje kontekst za refleksiju o vizualnom impulsu plesa.

Stranac (Bad.co)
Andrej Mirčev: Transformacija Camusov Stranca u osebujni scenski jezik, aktualizirala je pitanje odnosa prema drugim kulturama, narodima i religijama.