Selekcija

  1. Svrha selekcije je gostovanje odabranih predstava u kazalištima i na nacionalnim festivalima, kako bi se generirala nova publika za suvremeni ples, ovu kazališnu disciplinu približilo repertoaru kazališnih kuća i podigla razina uvjeta pod kojima plesne predstave gostuju trenutno.
  2. Namjera je selekcije ponuditi  partnerima najvrsnije predstave domaće produkcije i prikazati raznolikost, dinamičnost i inovativnost plesne scene. To znači da selekciju trebaju sačinjavati predstave različitih izričaja i formata. Na taj način partneri/intendanti/selektori dobivaju uvid u spektar izričaja i za svoju lokalnu publiku biraju ono što im se čini najpogodnije za daljnji razvoj interesa.
  3. Selekcijska komisija upućuje se da odabere predstave koje su:
    – autorski dosljedne, inovativne i profilirane
    – na najvišoj izvođačkoj razini
    – u scenskom izričaju, upotrebi prostora, komunikaciji s publikom različite
  4. Broj selektiranih predstava ovisi o količini odobrenih sredstava koje dodijeli Ministarstvo kulture.
  5. Odabrane predstave moraju biti završene. Radovi u nastajanju ili prezentacije ne ulaze u selekciju.
  6. Dio selekcije treba sadržavati inovativne načine prezentacije i komunikacije s publikom kao npr. publika na sceni ili korištenje neuobičajeni prostora za izvedbu kao što je foyer, dvorana za probu, gledalište, a dio klasični postav. Na taj način publika može dobiti različita iskustva koja se rijetko koriste u klasičnom kazalištu, a i u selekciju ulaze manji i eksperimentalni formati.
  7. Kraće forme od 20 do 30 min. ulaze u selekciju, kako bi se moglo programirati dvije predstave u istoj večeri i dobiti dinamičan i upečatljiv program.
  8. Dječje predstave ne ulaze u selekciju.

Rad komisije

  1. Selekcijsku komisiju čine 3 člana koji se mijenjaju na godišnjoj bazi. Kod odabira selektora važno je da selektori imaju široki uvid u plesnu i kazališnu scenu, imaju različite pristupe, ne sudjeluju u predstavama kao izvođači ili autori, imaju različite ekspertize. Isto tako bitno je da su generacijski različiti te da postoji rodni balans.
  2. Selekcijska komisija dobiva linkove prijavljenih radova koji zadovoljavaju uvjete Natječaja.
  3. Selekcijska komisija ima 3 tjedna za pregled radova i donošenje finalnog izbora.
  4. Rad komisije moderira i koordinira dogovorena osoba iz tima PMH, koja je i kontakt s umjetnicima, ukoliko su potrebne dopune.
  5. Rad komisije nije javan, imena selektora se objavljuju po finalnoj selekciji.
  6. Rad selekcijske komisije se honorira, ovisno o financijama projekta.

Selekcija 2020.

1. TRANSFORMERS (Ida Jolić i Marin Lemić)

Adrijana Barbarić Pevek: Predstava koja živopisno komunicira upravo ono čemu zahtjevnost, ljepota i odgovornost plesne umjetnosti teži u svojoj korespodenciji. Sjajno artikuliran analitički pristup ekspresivnosti od narativnog do apstraktnog.  Kroz organske medije pokreta, mimike i glasa kao simbiotičkom mehanizmu identiteta ispituje granice tjelesne izražajnosti od svoje mistične intuitivnosti do krajnje izričitosti.

Rasmus Ölme: Well danced duet in a quite naked and simple space. The work insists on a few ideas, musically choreographically and in terms of stage composition of set design and light. The bare nature of the proposal gives the audience a chance to follow the performer s closely as the piece unfolds.

2. RAVE(ON) (Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić, Masa Dance Company)

Adrijana Barbarić Pevek: Satirična koreografska inscenacija o ravnoteži i raskolu između emocija, intelekta i tjelesnosti. Afirmiranom primjenom audio stimulansa na sceni kao svojevrsnog katalizatora za pokret izvođač kameleonski  mijenja habitus i dosljednošću njegova aktivizma postiže snažnu dinamičnost izvedbe.

Pravdan Devlahović: Jezgru ovog rada  čini analitičko sagledavanje osobne identifikacije sa fenomenom Rave kulture. Tehnička potkovanost izvođača potpomognuta njegovim dugogodišnjim plesnim iskustvom ovdje se  susreće sa osobnim i intimnim doživljajem onog kolektivnog ili plemenskog iz Rave kulture. Sve skupa rezultira plesom koji plijeni svojom autentičnošću, virtuoznošću, ali i zanosom i koncentracijom. Solo impresivne izvođačke energije.

Rasmus Ölme: Well performed full length solo that with movement skill and comic talent deals with social codes of club dancing, but also its transformational capacities.

3. CONVERSATION PIECES (Magdalena Reiter)

Adrijana Barbarić Pevek: Predstava iscrpnih koreografskih prostornih konstelacija. Meditativna kompozicijska utopija koja iz trenutka u trenutak opetovno uspostavlja novi poredak od već postojećeg. Težnja idealnom prostornom uređenju upotrebom tjelesnih odnosa dinamizira arhitekturu ambijenta kroz oksimoronski  destruktivno konstruktivni poriv.  Senzibilnim produciranjem instant koreografskog materijala strukturiranom improvizacijom i vještim reproduciranjem zadanog postignuta je u svojoj neizvijesnosti  dinamično održiva dramaturgija.

Rasmus Ölme: A very consistent and well- composed work from a younger artist that methodically seems to work towards a singular artistic expression. The piece has a strong visual and aesthetic awareness and combines well different forms of movement and composition between the individual and the group.

4. ROB3RTA (Roberta Milevoj, Nikad kraja)

Pravdan Devlahović: Roberta Milevoj, po meni možda i najosebujnija plesačica svoje generacije, ovim radom dostiže svoju izvođačku zrelost kreirajući i izvodeći tehnički zahtjevan solo iznimno precizno prepuštajući se potpuno, kako sama navodi, osobnom emotivnom iskustvu, ali i duhovnom – kako ja iščitavam. Njen ples tako postaje poetična manifestacija njezinog raskošnog unutarnjeg doživljaja. Ističem i njezinu prisutnost koja čak i u trenucima kada se ne kreće jednostavno plijeni i potpuno zaokuplja gledatelja.

Rasmus Ölme: A conceptually simplistic and strong piece that is very much carried and held together by the performer who contributes greatly to the quality of the work, which explains well the title.

5. GORE (Zagrebački plesni ansambl)

Adrijana Barbarić Pevek: Koreografska kompozicija u kojoj je pokret kontinuirano i principijelno pozicionirana paradigma. Vođena prvenstveno tim standardom ostali scenski faktori; glazba, dizajn svjetla i kostimografija, isključivo su sugestivna podrška njenom uprizorenju. Dominantnu i sadržajnu kinestetiku predstave svojim bespoštednim fizičkim angažmanom beskompromisno slavi i impresivno afirmira snažan ženski kolektiv izvođača.

Pravdan Devlahović: Ova izvođački iscrpljujuća predstava je vrlo precizno uvježbanih pokreta koji variraju od minimanih repetativnih kretnji torza do frenetičnih sola pojedinih članica ansambla. Iznimno nadahnuta izvedba ove fizički zahtjevne koreografije, ponekad i revijski postavljene, definitivno iscrpljuje izvođačice dovodeći ih u konstantnu poziciju pronalaska nove energije kao imperativu opstanka pojedinca u zajednici ili pak profesionalca u struci.

Rasmus Ölme: Well danced up-beat performance with a vocabulary that references contemporary techniques and more street-related techniques. Thorough composition and skilled dancing.

6. KOLO (Saša Božić i Petra Hrašćanec, De facto)

Pravdan Devlahović: Izvođači triju različitih izvedbenih praksi (plesači suvremenog plesa, plesači forklora i glumci) ovdje na duhovit i zabavan način dekonstruiraju motive iz folklorne baštine tako da  svatko od njih donosi na scenu pojedine aspekte tradicijskih plesova naglašavajući one njihove karakteristike koje su bliske njegovom/njezinom izvođačkom habitusu. Rezultat je cjelina kao duhoviti kaleidoskop različitih motiva forklorne baštine koja propituje njihovu referentnu vrijednost u suvremenom scenskom izričaju.

Rasmus Ölme: A larger group piece that deals with community and collective aspect of our social lives. Well performed by an interestingly diverse cast with many great comic qualities.

7. KILL B (Mia Zalukar i Bruno Isaković)

Adrijana Barbarić Pevek: Originalan pristup temi kultnog Tarantinovog filma interpretirana uvjerljivim koreografskim radom. Inteligentno kroz osobnu projekciju filmskih likova izvođači dinamičnim duetom kreiraju duhovit odnos plesačica vs koreograf. Predstava nudi osebujan doživljaj izvedbe iscrpnom upotrebom multimedijskih sredstava koji stimuliraju, nameću i prate intrinzičnu i ekstrinzičnu motivaciju za pokret.

Rasmus Ölme: Installation-like performance with live performed electronica, it plays well with the theatrical technical apparatus using lights, sound and video, and also the conventions of the stage.

8. UPGRADE (Vesna Mimica)

Adrijana Barbarić Pevek: Predstava  ciljanom kompozicijskom strukturom uprizoruje temporalnost izvedbe kao specifičnosti plesne umjetnosti. Neopterećena drugim određenjem u trenutku izvedbe nudi to što jest. Idejna odrednica samog naslova predstave promišljeno i dosljedno je iskorištena kao kinestetički i koreografski alat u svrhu doživljaja njenog spontanog instant nastajanja.

Rasmus Ölme: Skilled and diverse group of movers in a bare space exploring the potentials of group movement. With references to (contact) improvisational exercises they use the stage as a studio, staging conversations and rehearsal-like situations.

9. ID (Tena Gašparac, Sven Bahat, Anđela Bugarija, Buga Bosanac)

Adrijana Barbarić Pevek: Poetičan duet definiran studioznim kompozicijskim rješenjima prostorne igre blizine i udaljenosti dvaju tijela. Kontinuirana audio pratnja u svojoj podršci kinestetičke izražajnosti opravdava svoju raskošnost i upornu prisutnost. Unisonost, simetričnost i motivičnost pokreta ustrojno inzistira na manje je više s pravovremenom nadgradnjom plesnog materijala u svrhu organskog dramaturškog razvoja.

Pravdan Devlahović: Inspiriran freudovskim strukturama ličnosti, idom i superegom (riječima autora) ovaj duet predstavlja odnos žene i muškarca. Temelj koreografije čine dodir i fizički kontakt koji su ovdje obogaćeni i nekim elementima borilačkih vještina. Predstava se izvodi na tatami strunjačama na čijoj se plohi njih dvoje sreću, upoznavaju, vole, svađaju, mire, sukobljuju, upotpunjuju, itd  Kao najveću vrijednost istićem kvalitetu pokreta plesača koji je ovdje jednostavno nadahnut, direktan, čist, lišen ikakvih viškova, organski te izveden sa iznimnom lakoćom, predano, prisutno i posvećeno.

10. NEMOGUĆI PLESOVI (N. Pristaš, A. Kreitmeyer, Z. Užbinec, M. Krešić , BADco.)

Pravdan Devlahović: Referirajući se na predstavu The Sea & Poison skupine Goat Island te zapise Johna Cagea uz njegovu kompoziciju Freeman Etudes izvođači skupine BADco. kreiraju predstavu koja se izvodi među publikom pružajući joj priliku da izbliza svjedoči njihovoj virtuoznosti u kreiranju plesa koji ukida bilo kakav unutarnji tijek istovremeno koristeći postupke montaže, rezova i preklapanja i uslojavanja više izvođačkih zadataka postižući tako kretanje koje vješte izvođačice suprotno nazivu predstave čine itekako mogućim, a čija vrijednost ovdje nije samo u njegovoj egzekuciji već i u predanom pokušaju iste.

Rasmus Ölme: Interesting format of performance with the audience scattered in the space and performers dancing among them in what looks like score-based dance actions, both dynamic and physically awkward. Strong female cast.

11. O NEVINOSTI (Katarina Đurđević, Ivančica Horvat, PULS)

Adrijana Barbarić Pevek: Predstava slojevite strukture koja na promišljen i opravdan način rabi odabrane medije na sceni. Kvalitetan koreografski rad realiziran interakcijskim reciprocitetom plesa, videoprojekcije, scenografije i audio materijala glazbe, zvuka i glasa. Razložna upotreba motivičnosti pokreta i repetativnosti plesnog materijala uspješno je iskorišten senzibil u postizanju ciljanog dramaturškog dometa predstave.

Pravdan Devlahović: Predstava na poetičan način prikazuje kako nas proživljeno iskustvo i tjelesna memorija određuju kao pojedinca. Iskustveno i emotivno sjećanje ovdje doslovno pokreću izvođačicu koja tijelom ispisuje naziv predstave na podu pozornice prepuštajući se upisanom tjelesnom iskustvu da ju pritom vodi. Dodatnu vrijednost ove predstave, u smislu pobuđivanja senzibiliteta za plesnu umjetnost, nalazim u činjenici da predstava angažira devet volontera – izvođača iz mjesta u kojem se predstava izvodi. 


Selekcija 2019.

1. Other (Zagrebački plesni ansambl)

Adrijana Barbarić Pevek: Upotrebom akromatskih boja u scenografskom i svjetlosnom dizajnu izvedbenog prostora kreiran je svojevrsni trodimenzionalni canvas kojem izvođači svojom izvedbom komplementiraju bogato obojenom kinestetikom. Egzaktnost pokreta u svojoj prostornoj namjeri, kvalitetama i ritmizaciji određuje kompozicijsku strukturu unutar koje je izvedba dovedena do razine meditativnog dueta.

Pravdan Devlahović: Tehnički zahtjevan duet koji je izveden vrlo precizno. Koreografija za dva tijela u blizini ponekad se podržavajući u kretanju, a ponekad se sputavajući doima se kao začudni solo nekog novog tijela nastalog spajanjem dvije zasebne jedinke. Taj međuodnos nudi gledatelju veliki spektar slika i asocijacija. Jasna i vrlo dosljedno sprovedena ideja. Vizualno pomalo hladan i asketski setup ovog dueta u kontrastu je s njegovim emotivnim nabojem.

Rasmus Olme: Estetski ugodan (iako pomalo epileptičan sa svjetlima koja bi mogla biti bolja uživo nego na videu). Vrlo dosljedan i sugestivan. Otvoren, unatoč strogom uokvirivanju.

2. Opna (Marmot)

Adrijana Barbarić Pevek: Simbiotičko utjelovljenje prostora i uprostranjivanje tijela senzibilnim koreografskim radom smještenog u naizgled znanstveno fantastičnu arhitekturu scene.

Pravdan Devlahović: Delikatno izrađen ples koji se gleda u nekonvencionalnom prostoru – balonu bubrežastog oblika izrađenog od najlona i napuhanog zrakom (scenografija koju potpisuje međunarodno afirmirani kolektiv umjetnika Numen) te precizna i koncentrirana izvedba minucioznog koreografskog rukopisa na uživo izvođenu glazbu na kontrabasu. Između gledatelja i izvođača nalazi se opna koja ponekad onemogućuje vizualni doživljaj plesa istovremeno naglašavajući njegovu taktilnost upućujući nas tako da se radi o umjetničkom činu koji se doživljava na  razini titraja.

Rasmus Olme: Zanimljivo vizualno (i sigurno zbog toga više živo). Istraživanje zvuka materijala. Živa glazba dodaje život predstavi, dok materijal odvaja publiku od izvođača.

3. A solo together (PC Tala)

Adrijana Barbarić Pevek: Izvođačica spretnim koreografskim i scenografskim rješenjima kroz prizmu autobiografske priče publici nudi mogućnost interaktivnog sudjelovanja u realizaciji teme kolektivnog djelovanja i zajedništva.

Pravdan Devlahović: Jedna, a meni možda i najveća kvaliteta ove predstave je način na koji izvođačica angažira publiku kao suizvođača u predstavi. Jednostavnim, neposrednim i djetinje iskrenim pristupom izvođačica postiže zajedništvo svih prisutnih koji dijele stvarni trenutak izvedbe ove predstave. Često korištenje akcije govora istovremeno s plesom pridonosi postizanju organske kvaliteta plesne, ali i izvedbe općenito. 

Rasmus Olme: Participativno! Suočavanje s komunističkim nasljeđem i radničkom poviješću. Sudjeluju u izvođenju i sjajno se obraćanju publici.

4. Boli kolo (De facto)

Adrijana Barbarić Pevek: Kronološki prikaz od tradicionalnog ka suvremenom, inspiriran predlošcima motiva narodnih plesova. Koreografskim analitičkim pristupom u obradi istih, modificiranjem njihove ritmizacije i kvalitete do apstraktnog, izvođači impresivno sugeriraju promjenu u širem smislu riječi.

Pravdan Devlahović: Predstava u kojoj se koreografija razvija dekonstrukcijom prepoznatljivih motiva iz hrvatske forklorne baštine bavi se uspostavom zajednice i propitivanjem tradicionalnih odnosa pojedinaca unutar te zajednice. Izvođački odmak s kojim izvođači izvode te motive rezultira predstavom koja je pitka, povremeno i duhovita, a svakako gledatelju, koji možda nije upoznat s hrvatskim tradicijskim plesovima, može skrenuti pozornost na bogatstvo naše forklorne plesne baštine.

Rasmus Olme: Svjetloplavi kolektiv koji ritmički formira strukture koje su i apstraktne i smislene. Vrlo dosljedan rad koji nakon nekog vremena poprima svoj oblik i postaje nešto sasvim jedinstveno.

5. For four (Masa Dance Company i ADU)

Adrijana Barbarić Pevek: Ekskluzivno je na hrvatskoj plesnoj sceni vidjeti izvedbu u sastavu od četiri muška plesača. U kompaktnoj koreografskoj cjelini svojom individualnošću u pokretu sjajno interpretiraju preciznu i dinamičnu prostornu igru svjetosnog dizajna dok u trenucima njene odsutnosti igra prerasta u snažnu grupnu energiju.

Pravdan Devlahović: Koreografija jednostavne strukture koja se razvija po kutevima, rubovima i dijagonalama kvadrata. Plesna predstava guste atmosfere, vizualno i zvukovno. Brzih i preciznih kretnji, istrzanog, ali fino izrađenog pokreta. Rijetka prilika za vidjeti četiri suvremena muška plesača u jednoj hrvatskoj plesnoj produkciji.

Rasmus Olme: Slijedi kompozicijski kvartet koji se bavi vlastitim oblikom kvarteta / kvadrata. Dobra suradnja svjetla i zvuka. Koreografija je dobro rasplesana (ali malo mlada s obzirom na način izvođenja).

6. Sve četiri zajedno, na rubu dodira i kaosa (Ana Kreitmeyer)

Adrijana Barbarić Pevek: Uravnotežena struktura kaosa unutar forme čijom je dosljednošću u kompoziciji postignut kvalitetan koreografski rad. Zahtjevnom i intenzivnom fizikalnom intervencijom izvođačice u prostoru u kojem je smještena impozantna scenografska instalacija kreiraju idejni privid kinetičke fuzije s istom u dinamički mobil.

Pravdan Devlahović: Rad u kojem se koreografija promišlja kao oblik uspostave zajedničke odgovornosti. Četiri izvođačice ovdje se naguravaju, udaraju, međusobno razvlače, podržavaju ili nepodržavaju, iscrpljuju se, ležeći odmaraju potrbuške, ne bi li nakon toga ponovo ustale tražeći neke nove oblike zajedništva. Gledano tako, za mene ovaj rad može biti i metafora stanja na hrvatskoj plesnoj sceni, čiji se akteri zbog neimanja dugoročno jasnije kulturne politike, gombaju i snalaze konstantno tražeći neke nove oblike zajedništva i djelovanja.

Rasmus Olme: Proučavanje kolektivnosti. Vrlo u tijeku. Lijep kvartet žena koje se dobro poznaju. Njihovi odnosi postaju dio djela bez dramatizacije. Akcije su izvedba; vrlo iskreno: ono što vidite je ono što dobivate.

7. ESC Room (Zagrebački plesni ansambl)

Adrijana Barbarić Pevek: Aktualna tema u svojoj vještoj koreografskoj obradi pristupačna široj publici, od osnovnoškolskog uzrasta na dalje. Koreografkinja crpi inspiraciju iz tehnologijskog napretka suvremenog doba. Stavlja zahtjevnu i kvalitetnu plesačku izvedbu, inventivne koreografske i scenografske alate u službu slikovitog i duhovitog prikaza virtualnog svijeta.

Rasmus Olme: Dobro izrađen i koherentan za širu i mlađu publiku (iako mislim da bi vizija tehnologije mlađoj publici mogla izgledati zastarjelo)

8. Staging a play – Antigona (Emanat)

Adrijana Barbarić Pevek: Konceptualna posvećenost dovedena do svojevrsnog iluzionističkog suvremenog tjelesnog izričaja. Izvođač studiozno razrađenom koreografijom i režijom te vještom izvedbom sola-monologa na originalan način uprizoruje bezvremensku antičku tragediju.

Pravdan Devlahović: Prevodeći dramski predložak antičke drame u koreografski jezik, u ovoj solo izvedbi virtuozne koncentracije Ferlin stvara predstavu u kojoj jedan izvođač utjelovljuje ne samo sve likove ovog dramskog dijela, nego i odnose među njima. Izvode i ovu predstavu gotovo obredno, izvođač malom fizičkom snagom uspijeva proizvesti snažan emotivni naboj. Izgovaranjem teksta s pozornice, istovremeno skrivajući sam čin govora od pogleda gledatelja, na zanimljiv način stvara procjep u kojem se zrcale bol i patnja glavnog lika ove drame.

Rasmus Olme: Zanimljiv format između kazališta / naracije / performansa. Smatram da je način povezivanja prostora za izvedbu vrlo zanimljiv. Za mene to može biti ili ovaj komad ili “Stage play: Antigona” koji je na neki način seže ravno u bit, ali je i izazovniji.

9. Reversing proximity (Koraljka Begović)

Adrijana Barbarić Pevek: Izvođači intuitivno djeluju unutar kompozicijske forme izvedbom zahtjevnih kvaliteta pokreta u svom toku i snazi. Neopterećeni tehničkom preciznošću osluškuju jedno drugo potencirajući tako temporalnost izvedbe koja pridonosi poetici koreografskog djela.

Rasmus Olme: Muško-ženski duet u partnerskom radu koristi spore i suptilne akrobatske pokrete. Prepoznatljive vještine i dobro izrađeni akrobatski elementi, kao i oni tradicionalni, imaju svoje razloge i za i protiv.

10. Bella Ciao (IMRC)

Adrijana Barbarić Pevek: Dramsko plesna predstava socialno senzibilnog konteksta u kojem koreografkinja pristupa pokretu sa stajališta neisključivosti te dramaturški domet postiže propitivanjem evidentnosti doživljaja izvođačkog i plesačkog tijela.

Pravdan Devlahović: IMRC kolektiv jedinstven je projekt koji okuplja plesače i izvođače s i bez fizičkog invaliditeta. Polazeći od ideje da se plesom može izražavati svatko na svoj individualan način, članovi ansambla ove predstave, ponekad ispovjedno, ali uvijek emotivno angažirano grade cjelinu koja snažno, iskreno i neposredno titra u prostoru izvedbe. Njihova izvedba je zadivljujuće nadahnuta, koncentrirana te vrlo iskreno i posvećeno izvedena pred gledateljima.

11. Umjetnik za hitne intervencije (Studio za suvremeni ples)

Pravdan Devlahović: Ovaj rad koji propituje poziciju umjetnika u društvu koje za imperativ ima uspjeh gleda se u jednom dahu. Predstava s elementima novog cirkusa i parkoura. Repeticije i varijacije jednostavnih akcija, kao i riječi koje se izgovaraju isprepliću se na način kojim se postiže atmosfera naglašene napetosti i urgentnosti, a izvođače dovodi u fizičku poziciju visokog rizika koji oni odrađuju vrlo precizno, predano i s visokim stupnjem koncentracije.

Rasmus Olme: Stroga u svom sastavu, ali i vrlo otvorena u svojoj apstrakciji i apsurdu. Lijepa tjelesnost bez plesa u konvencionalnom razumijevanju. Prekrasna upotreba nekoliko dostupnih elemenata.

Selekcija 2018.

1. Odjednom odasvud /Suddenly Everywhere (Bruno Isaković & Mia Zalukar, Udruga Domino)

Željka Turčinović: Koreografija dvoje odličnih plesača koji kroz, naoko, neobaveznu plesnu sekvencu započinju svoj duet upoznavanja, razvijaju odnos usložnjavanjem različitih situacija koje sadrže žudnju, prijateljstvo, privlačnost, poštivanje, pripadanje…

Andrej Mirčev: Uvjerljiva izvedba koja se kreće između narativnih i apstraktnih koreografskih oblika, čime osnovnu ideju muško-ženskog odnosa usložnjava i otvara za različita tumačenja.

2. Pod pozornicom (Ivana Peranić, Kreativni laboratorij suvemenog kazališta)

Željka Turčinović: Kazališni toponim „pod pozornicom“ nosi niz konotacija koje izazivaju asocijacije i vode tijek misli publike: prenapučenost artefaktima, tama, nered, prašnjavost. Plesačevo tijelo i pokret probijaju se kroz te meandre i stvaraju jednu nestvarnu napetost koja je skučena ali istinita jer tijelo ne laže. Uzbudljivo plesno putovanje!

Andrej Mirčev: Konzekventno tretirajući kompleks sjećanja kao temelj koreografsko-glumačke igre, ovim se ostvarenjem ostvaruje pregnantan susret kazališne i plesne umjetnosti.

3. Kompas (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Umjetnička organizacija 21:21)

Željka Turčinović: Plesno – kazališni autorski projekt koji kroz priču o Odiseju, govori metaforički i bukvalno o rastakanju ljudskih odnosa koji vode u samoću. Tražeći egzistencijalni izlaz, autorski tim stvara izvedbeni esej o samoći ironično komentirajući mogućnost drugačijeg izbora. Važan je umjetnički doprinos dviju sjajnih plesačica i performerica koje projekt dovode do umjetnosti.

Andrej Mirčev: Precizna koreografska kreacija u kojoj varijacije intenziteta generiraju semantički kompleksne scenske slike.

4. Odraz (Marija Ščekić, Histeria Nova)

Željka Turčinović: Po meni najbolja koreografija i izvedba u ovom izboru za Plesnu mrežu, 2018. Muški princip u liku plesača breakdancea i ženski princip koja nosi plesačica lirskih i elegantnih pokreta. Suprotni principi se susreću ali ne suprostavljaju; oni istražuju prostor (svijet) u kojem su se našli u rasponu od animalnog do suptilno dramatičnog kretanja. Bez fizičkog dodira, žensko lice zaklonjeno kosom sugerira impersonalnost; dvoje plesača svjedoče o nesigurnosti postojanja u svijetu, ali i jakoj povezanosti kroz tijelo i pokret.

Andrej Mirčev: U ovom multimedijalnoj kreaciji, relacija između plesnog tijela i video projekcije eksponira zanimljive narativno-osjetilne konstelacije.

5. Tri sestre (Natalija Manojlović, Tatar &td)

Andrej Mirčev: Realizirajući dramski predložak Antona Pavloviča Čehova kao preciznu koreografsku igru, Tri sestre rezultiraju izrazito poetičnom atmosferom u kojoj će tekst dobiti novo značenje.

6. O koegzistenciji i ljudima (Irana Mikec, Koreokroj)

Andrej Mirčev: Ranjiva samoća ljudskih odnosa koje je u tematskom fokusu ove koreografije zrcali egzistencijalnu ranjivost prepuštanja Drugom.

7. Traveloque (Žak Valenta, Trafik)

Željka Turčinović: U solima i duetima četvero plesača otkrivamo sklad pokreta i glazbe koji se nameće kao organski rezultat suigre između života i umjetnosti kretanja, mladosti i zrelosti. Tematizirajući život kao ogradu, zapreku, neslobodu, ples, stvarajući mentalni i fizički sklad, traži odgovor.

Andrej Mirčev: Prijenos znanja i odnos između različitih generacija plesnih umjetnika-ica u ovoj je koreografiji otvorilo važna pitanja načina na koji je unutar plesa moguće misliti kontinuitet i (trans)generacijski dijalog.
8. Tamo vani i ondje unutra (Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer)

Željka Turčinović: Egzistencijalna tema suprostavljanja lirike i epike, njihova različitost reflektira se u dva različita diskursa kretanja dviju plesačica: lirskom i epskom. Njihov odnos temelji se na istraživačkoj komunikaciji koja gradi međusobne odnose od prijateljstva do kreativnog partnerstva.

Andrej Mirčev: Koreografske slike u kojima se izvedbeni fokus transformira s obzirom na distancu ili blizinu plesnog dueta uspostavljaju dojmljivu scensku atmosferu.

9. Bez /voznog/ reda (Gordana Svetopetrić, Dance Company Magija)

Željka Turčinović: Jedan od vrlo dobrih primjera inkluzivne scene u Hrvatskoj ovaj puta dogodio se u Rijeci. Tjelesna ograničenost izvođača pretvara se u artikulirano, strastveno i primjereno kretanje osobnosti formiranih upravo svojom tjelesnošću u plesu.

Andrej Mirčev: Otvarajući prostor za uprizorenje nekonvencionalnih tijela, projekt Bez (voznog) reda demonstrira potencijalnost plesa da senzibilizira ranjive i marginalizirane društvene skupine.

10. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku (Nastja Štefanić, Kufer)

Željka Turčinović: Već sam odabir glazbenog termina „rapsodija“ upućuje na epizode koje stvaraju strukturu i koje će u slobodnom toku i improvizaciji stvoriti cjelinu/ koreografiju. Tri plesačice, dva svirača i klavir kao scenografski i muzički rekvizit govore o suigri plesa i glazbe u kojoj izvođači ostvaraju harmoničan i kreativan odnos.

Andrej Mirčev: Multimedijalna koreografija u kojoj se izvedba realizira kroz suodnos pokreta i zvuka, dokazuje mogućnost plesne umjetnosti da djeluje kao točka susreta tehnologije i ljudskog tijela.

11. Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin, ZPA)

Andrej Mirčev: Prevodeći Molierovog Tartuffea u začudnu koreografsku kreaciju, ovim se projektom utvrđuje kontekst za refleksiju o vizualnom impulsu plesa.

12. Stranac (Bad.co)

Andrej Mirčev: Transformacija Camusov Stranca u osebujni scenski jezik, aktualizirala je pitanje odnosa prema drugim kulturama, narodima i religijama.

Napomena: Sljedeća faza selekcije je slanje selektiranih radova partnerima koji definitivno odlučuju koje će predstave uzeti u svoj program.

Čestitamo onima koji su ušli u selekciju te se nadamo što većem broju odabira radova od strane naših partnera.
Zahvaljujemo se svim udrugama, umjetničkim organizacijama i pojedinim umjetnicma na prijavi na natječaj.

Komisija za 2018:

Željka Turčinović (predsjednica komisije) Eva Broberg (Švedska), Andrej Mirčev

POJEDINAČNE SELEKCIJE:

  • Željka Turčinović (predsjednica komisije)

MALE SCENE ( 1-3 izvođača):

1. Odjednom odasvuda/ Suddenly Everywhere, Bruno Isaković&Mia Zalukar/ Udruga Domino
2. Pod pozornicom, Ivana Peranić/ Creative laboratory of contemporary theatre
3. Odraz, Marija Šćekić/ Histeria Nova
4. Tamo vani i ovdje unutra, Sonja Pregrad&Ana Kreitmayer/ Kabinet
5. Kompas, Simone A/ Petra Hraščanec/ Saša Božić/ Artistic organization 21:21

VEĆI FORMATI:

1. The Devil’s Garden, David Hermandez/ ZPA
2. Traveloque, Žak Valenta/ Trafik
3. Plac – Cai Shichang/ Wen Hui/ Eurokaz/ZPA/ZPC
4. Bez (voznog) reda, Gordana Svetopetrić/ Dance company Magija
5. Rollercoaster, Katarina Đurđević/ UPPU Puls
6. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku, Nastasja Štefanić/ Kufer

  • Andrej Mirčev

1. The Devil´s garden, David Hernandez
2. Plac – Cai Shichang, Wen Hui
3. Travelogue, Žak Valenta, Trafik
4. Tri Sestre, Natalija Manojlović
5. O Koegzistencij i ljudimai, Irena Mikec
6. Tamo vani i ovdje unutra, Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer
7. Bez (voznog) reda, Gordana Svetopetrić, Dance company Magija
8. Kompas, Simone A, Petra Hraščanec, Saša Božić
9. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku, Nastasja Štefanić/ Kufer
10. Odraz, Marija Šćekić, Histeria Nova
11. Staging a play: Tartuffe, Matija Ferlin

U okviru natječaja Plesne mreže, a kao jedan od članova povjerenstva, imao sam prilike uvjeriti se u iznimna ostvarenja plesnih umjetnika/ca u proteklome periodu. Riječ je o projektima koji svojim suvremenim izrazom pregnantno artikuliraju relevantne aspekte suvremenog života i na taj način mogu biti tretirane kao svojevrsno zrcalo osobne, ali i društvene realnosti. Hrabro eksperimentiranja s novim oblicima koreografske prakse i beskompromisno ustrajavanje na integritetu plesne umjetnosti samo su neke od odrednica, koje definiraju plesnu scenu danas. Od projekata koji unutar koreografske matrice nastoje prevesti dramski ili prozni predložak pa do multimedijalnih ostvarenja, gdje se izvedba gradi kroz racioniranje pokreta i projekcije, svjedočimo kompleksnom koreografskom promišljanju. U takvom kontekstu stilski, poetički i izvedbeno različitih koreografija, donijeti konačnu odluku nije bilo nimalo lako, naprosto stoga što bi i brojni drugi radovi, koji će biti izostavljeni iz ovogodišnje selekcije morali biti izvedeni u drugim kazalištima i gradovima.  

  • Eva Broberg

1. The devil’s garden, David Hernandez
2. Stranac, BADco
3. 4+4=8, Ivana Vojnić Vratarić, Marko Grbac Knapić, Marko Vojnić
4. Odjednom Odasvuda / Suddenly Everywhere, Bruno Isaković & Mia Zalukar
5. Staging a play: TARTUFFE, Matija Ferlin
6. Pod pozornicom, Ivana Peranić
7. Ništa nije krivo 2, Aleksandra Mišić
8. Kompas, Simone Aughterlony, Petra Hrascanec, Saša Božić
9. ODRAZ/Reflection, Marija Šćekić
10. Tri Sestre, Natalija Manojlović
11. O Koegzistencij i ljudimai, Irena Mikec

Stranac (Bad.co), zajedno s Kompasom (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Sara Bozić), oba su nastupa koja nam govore hitnu priču i odguruju ideju konvencionalnog oblika suvremenog plesa. Tri Sestre (Natalija Manojlović) i Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin) koreografiraju nastupe stare kazališne igre, koje ih donose na suvremeni plesni teren. Izvedba Odjednom odasvud (Bruno Isaković i Mia Zalukar ) na prvi pogled daje “feel good” sliku o paru, ali vrlo brzo pokazuje složeni svijet odnosa. O koegzistenciji i ljudima (Irena Mikec) i Pod pozornicom (Ivana Peranić) su komadi koji izazivaju ideju koreografije i plesa na vrlo razigran način. Odraz (Marija Sćekić) donosi dvostruku izvedbu i govor tijela koji govori i nadilazi plesno tijelo.

Kao međunarodni član žirija za odabir plesnih predstava za Plesnu mrežu Hrvatske izabrala sam nastupe koji funkcioniraju u širem europskom kontekstu. Te predstave koriste međunarodni jezik plesa ili engleski jezik. Moj odabir temelji se i na onome što smatram relevantnim u europskom kontekstu, oblikovanom s više perspektiva, više tijela, više realiteta. Izabrala sam izvedbe koje govore o svojoj hitnoj priči izvan tradicionalne uniformne ideje oblika i tijela.

Selekcija 2017.

Maja Đurinović, Magdalena Lupi i Melita Spahić Bezjak:

U svome odabiru vodili smo se kvalitetom i idejno-koncepcijskom zaokruženošću umjetničkih radova, raznolikošću plesnih izričaja, estetika, temata i autorskih poetika te inovativnim pristupima plesu, ali i njihovim komunikativnošću. No, prije svega, bitnim nam se činilo procijeniti mogućnosti izvedbi u kombinaciji s postojećim partnerima Plesne mreže.

Predstave smo, prema formatima i scenskome prostoru izvedbe podijelili na tri skupine:

  • Veći formati, za velike scene (Nukleon, raSKRIVANJA), no isto tako smo mišljenja i da pojedine solo forme (Alie, Ona/Her) mogu biti prezentirane na velikoj sceni, posebice jer im ona omogućuje da njihov vizualno-scenski segment u korelaciji sa izvođačem, u potpunosti zaživi.
  • Predstave od jednog do tri izvođača, za male scene (Anatomija mačke, Ms Fox Invited Ms Cat…, Naša stvar, Starost-Alzheimer Cafe)
  • Alternativni prostori poput galerijskih prostora, praznih industrijskih hala za ljetne festivale i sl. (Spore, Kuća na oštrici, O usamljenosti i ljudima)

Naš odabir za 2017. godinu čine uzbudljiv, provokativan Nukleon koji pomiče granice uključivanjem izvođača s “različitim fizičkim datostima”, no jednako tako hrabra predstava mlađe generacije raSKRIVANJA u kombinaciji s fizičkim teatrom, društveno angažirana na nenametljiv, istovremeno duhovit i potresan način. Kompleksna pitanja odnosa fizičkog tijela i izvođačke prisutnosti te scenske raščlanjenosti i preciznosti, svaka specifična na svoj način, donose moćna sola sjajnih izvođačica – Ona/Her, Anatomija mačke i Alie. Suptilan i fini rad koji je sav u disanju s publikom koja ga okružuje je solo O usamljenosti i ljudima.

Krhku no istovremeno jaku izvedbu ženskih tijela koja se iscrpljuju ili pak podupiru u scenskome istrajavanju i dosljednosti sugestivno (do)nose Spore. U namjernom “proklizavanju” među žanrovima i poigravanjima sa izvedbenim ulogama dvaju izvođačica i jednog glazbenika je začudna Ms Fox Invited Ms Cat…

Komunikativna, duhovita, pitka, no istovremeno i vrlo aktualna je Naša stvar koja izvedbeno zanimljivo kombinira glumačko i plesno iskustvo. Kao kontrapunkt mlađoj generaciji je dirljivi, ali i humorni Starost-Alzheimer Cafe plesnog veterana na sceni i mladog izvođača kao njegove potpore, u predstavi o zaboravu i nalaženju.

Poetičan dijalog i rubna kontrapunktiranja izvođačkih prezenci izvođačice i glazbenice donosi atmosferična Kuća na oštrici, koja uspostavlja i zanimljiv odnos različitih scenskih prostora.

S obzirom da partneri Plesne mreže često imaju dodatnih pitanja i nedoumica vezanih uz pojedini odabir predstave, vrstu predstave u odnosu na publiku i različite prostorne mogućnosti, želimo naglasiti da im stojimo na raspolaganju za sva dodatna pitanja i sugestije. Naši kontakti dostupni su u Plesnoj mreži.

Selekcija 2016.

Almira Osmanović, Ivana Slunjski i Sanja Tropp Frühwald.

S obzirom na smjernice organizacijskoga tima Plesne mreže Hrvatske da se lokalnim partnerima na izbor predlože estetički raznovrsne predstave kao presjek trenutačnoga djelovanja plesne scene i određen broj manjih (minimalno jedna) i većih produkcija (minimalno tri) te s obzirom na vlastite kriterije o autorskoj dosljednosti, uspješnosti izvedbe i dosezima pojedinoga ostvarenja za sezonu 2016/2017. izabrale smo četiri predstave s većim brojem izvođača (Weltschmerz, Displaced, Koreografska fantazija br. 2, Anything), tri produkcije s dvoje do četvero izvođača (Serijal za budućnost / Ples u 2043. / Ples u 2044, Invisible Time, Trijada) i tri sola (Luna Malekova, Prema početku, This Is You). Vjerujemo da izabrane predstave zrcale aktualno stanje scene, ali i upućuju, ako ne u cjelini, onda barem nekim segmentom, na mogući dalji progres scene u izvođačkome, estetičkom ili idejnom smislu.

Da izbjegnemo preklapanja i bliskost autorskih iskaza, između dviju ili više predstava istoga autora ili toga autora u suautorstvu s drugim autorom izabirale smo onu koju smo procijenile kao domišljeniju, koherentniju, umjetnički dalekosežniju.

Nekoliko prijavljenih radova vidljivo su početnički pokušaji, potencijalno zanimljivi, ali nedovoljno razrađeni i takvi nisu reprezentativni za scenu, no trebalo bi im pružiti drukčije vrste potpore, poduprti ih u drugim mrežama ili platformama. Neki od njih žanrovskim se križanjem interesno približavaju široj, ne isključivo kazališnoj publici te su stoga vrijedni pozornosti i s aspekta bolje recepcije umjetničkoga plesa.

U namjeri da se što bolje predstavi trenutačna produkcija plesne scene, ovogodišnji smo izbor sa sugeriranih osam proširile na deset predstava.

Selekcija 2015.

Jelena Mihelčić, Mirna Žagar i Igor Ružić:

Kao žiri Plesne mreže Hrvatske pri selekciji smo se vodili prije svega načelom izvrsnosti. Nastojali smo izdvojiti radove koji su jasni i dosljedni u autorskoj namjeri i koreografskoj razradi, te posjeduju najvišu razinu izvođačke kvalitete. Pokušali smo napraviti pregled dinamične hrvatske plesne scene, ukazujući na svu širinu naših koreografskih i plesačkih talenata. Imali smo u vidu različitosti u autorskom pristupu, pristupačnost i inovativnost u načinu komunikacije s publikom, te različite programske potrebe partnera.

Važno nam je bilo u selekciju uključiti jednako veće kao i manje, ali i eksperimentalnije forme.

Prema smjernicama organizatora projekta, nismo uzeli u obzir predstave za djecu i mlade.