Selekcija

  1. Svrha selekcije je gostovanje odabranih predstava u kazalištima i na nacionalnim festivalima, kako bi se generirala nova publika za suvremeni ples, ovu kazališnu disciplinu približilo repertoaru kazališnih kuća i podigla razina uvjeta pod kojima plesne predstave gostuju trenutno.
  2. Namjera je selekcije ponuditi  partnerima najvrsnije predstave domaće produkcije i prikazati raznolikost, dinamičnost i inovativnost plesne scene. To znači da selekciju trebaju sačinjavati predstave različitih izričaja i formata. Na taj način partneri/intendanti/selektori dobivaju uvid u spektar izričaja i za svoju lokalnu publiku biraju ono što im se čini najpogodnije za daljnji razvoj interesa.
  3. Selekcijska komisija upućuje se da odabere predstave koje su:
    – autorski dosljedne, inovativne i profilirane
    – na najvišoj izvođačkoj razini
    – u scenskom izričaju, upotrebi prostora, komunikaciji s publikom različite
  4. Broj selektiranih predstava ovisi o količini odobrenih sredstava koje dodijeli Ministarstvo kulture.
  5. Odabrane predstave moraju biti završene. Radovi u nastajanju ili prezentacije ne ulaze u selekciju.
  6. Dio selekcije treba sadržavati inovativne načine prezentacije i komunikacije s publikom kao npr. publika na sceni ili korištenje neuobičajeni prostora za izvedbu kao što je foyer, dvorana za probu, gledalište, a dio klasični postav. Na taj način publika može dobiti različita iskustva koja se rijetko koriste u klasičnom kazalištu, a i u selekciju ulaze manji i eksperimentalni formati.
  7. Kraće forme od 20 do 30 min. ulaze u selekciju, kako bi se moglo programirati dvije predstave u istoj večeri i dobiti dinamičan i upečatljiv program.
  8. Dječje predstave ne ulaze u selekciju.

Rad komisije

  1. Selekcijsku komisiju čine 3 člana koji se mijenjaju na godišnjoj bazi. Kod odabira selektora važno je da selektori imaju široki uvid u plesnu i kazališnu scenu, imaju različite pristupe, ne sudjeluju u predstavama kao izvođači ili autori, imaju različite ekspertize. Isto tako bitno je da su generacijski različiti te da postoji rodni balans.
  2. Selekcijska komisija dobiva linkove prijavljenih radova koji zadovoljavaju uvjete Natječaja.
  3. Selekcijska komisija ima 3 tjedna za pregled radova i donošenje finalnog izbora.
  4. Rad komisije moderira i koordinira dogovorena osoba iz tima PMH, koja je i kontakt s umjetnicima, ukoliko su potrebne dopune.
  5. Rad komisije nije javan, imena selektora se objavljuju po finalnoj selekciji.
  6. Rad selekcijske komisije se honorira, ovisno o financijama projekta.

Komisija za 2018.

Selekcija 2018:

1. Odjednom odasvud /Suddenly Everywhere (Bruno Isaković & Mia Zalukar, Udruga Domino)

Željka Turčinović: Koreografija dvoje odličnih plesača koji kroz, naoko, neobaveznu plesnu sekvencu započinju svoj duet upoznavanja, razvijaju odnos usložnjavanjem različitih situacija koje sadrže žudnju, prijateljstvo, privlačnost, poštivanje, pripadanje…

Andrej Mirčev: Uvjerljiva izvedba koja se kreće između narativnih i apstraktnih koreografskih oblika, čime osnovnu ideju muško-ženskog odnosa usložnjava i otvara za različita tumačenja.

2. Pod pozornicom (Ivana Peranić, Kreativni laboratorij suvemenog kazališta)

Željka Turčinović: Kazališni toponim „pod pozornicom“ nosi niz konotacija koje izazivaju asocijacije i vode tijek misli publike: prenapučenost artefaktima, tama, nered, prašnjavost. Plesačevo tijelo i pokret probijaju se kroz te meandre i stvaraju jednu nestvarnu napetost koja je skučena ali istinita jer tijelo ne laže. Uzbudljivo plesno putovanje!

Andrej Mirčev: Konzekventno tretirajući kompleks sjećanja kao temelj koreografsko-glumačke igre, ovim se ostvarenjem ostvaruje pregnantan susret kazališne i plesne umjetnosti.

3. Kompas (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Umjetnička organizacija 21:21)

Željka Turčinović: Plesno – kazališni autorski projekt koji kroz priču o Odiseju, govori metaforički i bukvalno o rastakanju ljudskih odnosa koji vode u samoću. Tražeći egzistencijalni izlaz, autorski tim stvara izvedbeni esej o samoći ironično komentirajući mogućnost drugačijeg izbora. Važan je umjetnički doprinos dviju sjajnih plesačica i performerica koje projekt dovode do umjetnosti.

Andrej Mirčev: Precizna koreografska kreacija u kojoj varijacije intenziteta generiraju semantički kompleksne scenske slike.

4. Odraz (Marija Ščekić, Histeria Nova)

Željka Turčinović: Po meni najbolja koreografija i izvedba u ovom izboru za Plesnu mrežu, 2018. Muški princip u liku plesača breakdancea i ženski princip koja nosi plesačica lirskih i elegantnih pokreta. Suprotni principi se susreću ali ne suprostavljaju; oni istražuju prostor (svijet) u kojem su se našli u rasponu od animalnog do suptilno dramatičnog kretanja. Bez fizičkog dodira, žensko lice zaklonjeno kosom sugerira impersonalnost; dvoje plesača svjedoče o nesigurnosti postojanja u svijetu, ali i jakoj povezanosti kroz tijelo i pokret.

Andrej Mirčev: U ovom multimedijalnoj kreaciji, relacija između plesnog tijela i video projekcije eksponira zanimljive narativno-osjetilne konstelacije.

5. Tri sestre (Natalija Manojlović, Tatar &td)

Andrej Mirčev: Realizirajući dramski predložak Antona Pavloviča Čehova kao preciznu koreografsku igru, Tri sestre rezultiraju izrazito poetičnom atmosferom u kojoj će tekst dobiti novo značenje.

6. O koegzistenciji i ljudima (Irana Mikec, Koreokroj)

Andrej Mirčev: Ranjiva samoća ljudskih odnosa koje je u tematskom fokusu ove koreografije zrcali egzistencijalnu ranjivost prepuštanja Drugom.

7. Traveloque (Žak Valenta, Trafik)

Željka Turčinović: U solima i duetima četvero plesača otkrivamo sklad pokreta i glazbe koji se nameće kao organski rezultat suigre između života i umjetnosti kretanja, mladosti i zrelosti. Tematizirajući život kao ogradu, zapreku, neslobodu, ples, stvarajući mentalni i fizički sklad, traži odgovor.

Andrej Mirčev: Prijenos znanja i odnos između različitih generacija plesnih umjetnika-ica u ovoj je koreografiji otvorilo važna pitanja načina na koji je unutar plesa moguće misliti kontinuitet i (trans)generacijski dijalog.
8. Tamo vani i ondje unutra (Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer)

Željka Turčinović: Egzistencijalna tema suprostavljanja lirike i epike, njihova različitost reflektira se u dva različita diskursa kretanja dviju plesačica: lirskom i epskom. Njihov odnos temelji se na istraživačkoj komunikaciji koja gradi međusobne odnose od prijateljstva do kreativnog partnerstva.

Andrej Mirčev: Koreografske slike u kojima se izvedbeni fokus transformira s obzirom na distancu ili blizinu plesnog dueta uspostavljaju dojmljivu scensku atmosferu.

9. Bez /voznog/ reda (Gordana Svetopetrić, Dance Company Magija)

Željka Turčinović: Jedan od vrlo dobrih primjera inkluzivne scene u Hrvatskoj ovaj puta dogodio se u Rijeci. Tjelesna ograničenost izvođača pretvara se u artikulirano, strastveno i primjereno kretanje osobnosti formiranih upravo svojom tjelesnošću u plesu.

Andrej Mirčev: Otvarajući prostor za uprizorenje nekonvencionalnih tijela, projekt Bez (voznog) reda demonstrira potencijalnost plesa da senzibilizira ranjive i marginalizirane društvene skupine.

10. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku (Nastja Štefanić, Kufer)

Željka Turčinović: Već sam odabir glazbenog termina „rapsodija“ upućuje na epizode koje stvaraju strukturu i koje će u slobodnom toku i improvizaciji stvoriti cjelinu/ koreografiju. Tri plesačice, dva svirača i klavir kao scenografski i muzički rekvizit govore o suigri plesa i glazbe u kojoj izvođači ostvaraju harmoničan i kreativan odnos.

Andrej Mirčev: Multimedijalna koreografija u kojoj se izvedba realizira kroz suodnos pokreta i zvuka, dokazuje mogućnost plesne umjetnosti da djeluje kao točka susreta tehnologije i ljudskog tijela.

11. Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin, ZPA)

Andrej Mirčev: Prevodeći Molierovog Tartuffea u začudnu koreografsku kreaciju, ovim se projektom utvrđuje kontekst za refleksiju o vizualnom impulsu plesa.

12. Stranac (Bad.co)

Andrej Mirčev: Transformacija Camusov Stranca u osebujni scenski jezik, aktualizirala je pitanje odnosa prema drugim kulturama, narodima i religijama.

Napomena: Slijedeća faza selekcije je slanje selektiranih radova partnerima koji definitivno odlučuju koje će predstave uzeti u svoj program.

Čestitamo onima koji su ušli u selekciju te se nadamo što većem broju odabira radova od strane naših partnera.
Zahvaljujemo se svim udrugama, umjetničkim organizacijama i pojedinim umjetnicma na prijavi na natječaj.

Komisija za 2018: Željka Turčinović (predsjednica komisije) Eva Broberg (Švedska), Andrej Mirčev

POJEDINAČNE SELEKCIJE:

  • Željka Turčinović (predsjednica komisije)

MALE SCENE ( 1-3 izvođača):

1. Odjednom odasvuda/ Suddenly Everywhere, Bruno Isaković&Mia Zalukar/ Udruga Domino
2. Pod pozornicom, Ivana Peranić/ Creative laboratory of contemporary theatre
3. Odraz, Marija Šćekić/ Histeria Nova
4. Tamo vani i ovdje unutra, Sonja Pregrad&Ana Kreitmayer/ Kabinet
5. Kompas, Simone A/ Petra Hraščanec/ Saša Božić/ Artistic organization 21:21

VEĆI FORMATI:

1. The Devil’s Garden, David Hermandez/ ZPA
2. Traveloque, Žak Valenta/ Trafik
3. Plac – Cai Shichang/ Wen Hui/ Eurokaz/ZPA/ZPC
4. Bez (voznog) reda, Gordana Svetopetrić/ Dance company Magija
5. Rollercoaster, Katarina Đurđević/ UPPU Puls
6. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku, Nastasja Štefanić/ Kufer

  • Andrej Mirčev

1. The Devil´s garden, David Hernandez
2. Plac – Cai Shichang, Wen Hui
3. Travelogue, Žak Valenta, Trafik
4. Tri Sestre, Natalija Manojlović
5. O Koegzistencij i ljudimai, Irena Mikec
6. Tamo vani i ovdje unutra, Sonja Pregrad, Ana Kreitmayer
7. Bez (voznog) reda, Gordana Svetopetrić, Dance company Magija
8. Kompas, Simone A, Petra Hraščanec, Saša Božić
9. Rapsodija za 3 glave, 6 stopala i 10 ruku, Nastasja Štefanić/ Kufer
10. Odraz, Marija Šćekić, Histeria Nova
11. Staging a play: Tartuffe, Matija Ferlin

U okviru natječaja Plesne mreže, a kao jedan od članova povjerenstva, imao sam prilike uvjeriti se u iznimna ostvarenja plesnih umjetnika/ca u proteklome periodu. Riječ je o projektima koji svojim suvremenim izrazom pregnantno artikuliraju relevantne aspekte suvremenog života i na taj način mogu biti tretirane kao svojevrsno zrcalo osobne, ali i društvene realnosti. Hrabro eksperimentiranja s novim oblicima koreografske prakse i beskompromisno ustrajavanje na integritetu plesne umjetnosti samo su neke od odrednica, koje definiraju plesnu scenu danas. Od projekata koji unutar koreografske matrice nastoje prevesti dramski ili prozni predložak pa do multimedijalnih ostvarenja, gdje se izvedba gradi kroz racioniranje pokreta i projekcije, svjedočimo kompleksnom koreografskom promišljanju. U takvom kontekstu stilski, poetički i izvedbeno različitih koreografija, donijeti konačnu odluku nije bilo nimalo lako, naprosto stoga što bi i brojni drugi radovi, koji će biti izostavljeni iz ovogodišnje selekcije morali biti izvedeni u drugim kazalištima i gradovima.  

  • Eva Broberg

1. The devil’s garden, David Hernandez
2. Stranac, BADco
3. 4+4=8, Ivana Vojnić Vratarić, Marko Grbac Knapić, Marko Vojnić
4. Odjednom Odasvuda / Suddenly Everywhere, Bruno Isaković & Mia Zalukar
5. Staging a play: TARTUFFE, Matija Ferlin
6. Pod pozornicom, Ivana Peranić
7. Ništa nije krivo 2, Aleksandra Mišić
8. Kompas, Simone Aughterlony, Petra Hrascanec, Saša Božić
9. ODRAZ/Reflection, Marija Šćekić
10. Tri Sestre, Natalija Manojlović
11. O Koegzistencij i ljudimai, Irena Mikec

Stranac (Bad.co), zajedno s Kompasom (Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Sara Bozić), oba su nastupa koja nam govore hitnu priču i odguruju ideju konvencionalnog oblika suvremenog plesa. Tri Sestre (Natalija Manojlović) i Staging a play: Tartuffe (Matija Ferlin) koreografiraju nastupe stare kazališne igre, koje ih donose na suvremeni plesni teren. Izvedba Odjednom odasvud (Bruno Isaković i Mia Zalukar ) na prvi pogled daje “feel good” sliku o paru, ali vrlo brzo pokazuje složeni svijet odnosa. O koegzistenciji i ljudima (Irena Mikec) i Pod pozornicom (Ivana Peranić) su komadi koji izazivaju ideju koreografije i plesa na vrlo razigran način. Odraz (Marija Sćekić) donosi dvostruku izvedbu i govor tijela koji govori i nadilazi plesno tijelo.

Kao međunarodni član žirija za odabir plesnih predstava za Plesnu mrežu Hrvatske izabrala sam nastupe koji funkcioniraju u širem europskom kontekstu. Te predstave koriste međunarodni jezik plesa ili engleski jezik. Moj odabir temelji se i na onome što smatram relevantnim u europskom kontekstu, oblikovanom s više perspektiva, više tijela, više realiteta. Izabrala sam izvedbe koje govore o svojoj hitnoj priči izvan tradicionalne uniformne ideje oblika i tijela.

Komisija za 2017.

Maja Đurinović, Magdalena Lupi i Melita Spahić Bezjak:

U svome odabiru vodili smo se kvalitetom i idejno-koncepcijskom zaokruženošću umjetničkih radova, raznolikošću plesnih izričaja, estetika, temata i autorskih poetika te inovativnim pristupima plesu, ali i njihovim komunikativnošću. No, prije svega, bitnim nam se činilo procijeniti mogućnosti izvedbi u kombinaciji s postojećim partnerima Plesne mreže.

Predstave smo, prema formatima i scenskome prostoru izvedbe podijelili na tri skupine:

  • Veći formati, za velike scene (Nukleon, raSKRIVANJA), no isto tako smo mišljenja i da pojedine solo forme (Alie, Ona/Her) mogu biti prezentirane na velikoj sceni, posebice jer im ona omogućuje da njihov vizualno-scenski segment u korelaciji sa izvođačem, u potpunosti zaživi.
  • Predstave od jednog do tri izvođača, za male scene (Anatomija mačke, Ms Fox Invited Ms Cat…, Naša stvar, Starost-Alzheimer Cafe)
  • Alternativni prostori poput galerijskih prostora, praznih industrijskih hala za ljetne festivale i sl. (Spore, Kuća na oštrici, O usamljenosti i ljudima)

Naš odabir za 2017. godinu čine uzbudljiv, provokativan Nukleon koji pomiče granice uključivanjem izvođača s “različitim fizičkim datostima”, no jednako tako hrabra predstava mlađe generacije raSKRIVANJA u kombinaciji s fizičkim teatrom, društveno angažirana na nenametljiv, istovremeno duhovit i potresan način. Kompleksna pitanja odnosa fizičkog tijela i izvođačke prisutnosti te scenske raščlanjenosti i preciznosti, svaka specifična na svoj način, donose moćna sola sjajnih izvođačica – Ona/Her, Anatomija mačke i Alie. Suptilan i fini rad koji je sav u disanju s publikom koja ga okružuje je solo O usamljenosti i ljudima.

Krhku no istovremeno jaku izvedbu ženskih tijela koja se iscrpljuju ili pak podupiru u scenskome istrajavanju i dosljednosti sugestivno (do)nose Spore. U namjernom “proklizavanju” među žanrovima i poigravanjima sa izvedbenim ulogama dvaju izvođačica i jednog glazbenika je začudna Ms Fox Invited Ms Cat…

Komunikativna, duhovita, pitka, no istovremeno i vrlo aktualna je Naša stvar koja izvedbeno zanimljivo kombinira glumačko i plesno iskustvo. Kao kontrapunkt mlađoj generaciji je dirljivi, ali i humorni Starost-Alzheimer Cafe plesnog veterana na sceni i mladog izvođača kao njegove potpore, u predstavi o zaboravu i nalaženju.

Poetičan dijalog i rubna kontrapunktiranja izvođačkih prezenci izvođačice i glazbenice donosi atmosferična Kuća na oštrici, koja uspostavlja i zanimljiv odnos različitih scenskih prostora.

S obzirom da partneri Plesne mreže često imaju dodatnih pitanja i nedoumica vezanih uz pojedini odabir predstave, vrstu predstave u odnosu na publiku i različite prostorne mogućnosti, želimo naglasiti da im stojimo na raspolaganju za sva dodatna pitanja i sugestije. Naši kontakti dostupni su u Plesnoj mreži.

 

Komisija za 2016.

Almira Osmanović, Ivana Slunjski i Sanja Tropp Frühwald.

S obzirom na smjernice organizacijskoga tima Plesne mreže Hrvatske da se lokalnim partnerima na izbor predlože estetički raznovrsne predstave kao presjek trenutačnoga djelovanja plesne scene i određen broj manjih (minimalno jedna) i većih produkcija (minimalno tri) te s obzirom na vlastite kriterije o autorskoj dosljednosti, uspješnosti izvedbe i dosezima pojedinoga ostvarenja za sezonu 2016/2017. izabrale smo četiri predstave s većim brojem izvođača (Weltschmerz, Displaced, Koreografska fantazija br. 2, Anything), tri produkcije s dvoje do četvero izvođača (Serijal za budućnost / Ples u 2043. / Ples u 2044, Invisible Time, Trijada) i tri sola (Luna Malekova, Prema početku, This Is You). Vjerujemo da izabrane predstave zrcale aktualno stanje scene, ali i upućuju, ako ne u cjelini, onda barem nekim segmentom, na mogući dalji progres scene u izvođačkome, estetičkom ili idejnom smislu.

Da izbjegnemo preklapanja i bliskost autorskih iskaza, između dviju ili više predstava istoga autora ili toga autora u suautorstvu s drugim autorom izabirale smo onu koju smo procijenile kao domišljeniju, koherentniju, umjetnički dalekosežniju.

Nekoliko prijavljenih radova vidljivo su početnički pokušaji, potencijalno zanimljivi, ali nedovoljno razrađeni i takvi nisu reprezentativni za scenu, no trebalo bi im pružiti drukčije vrste potpore, poduprti ih u drugim mrežama ili platformama. Neki od njih žanrovskim se križanjem interesno približavaju široj, ne isključivo kazališnoj publici te su stoga vrijedni pozornosti i s aspekta bolje recepcije umjetničkoga plesa.

U namjeri da se što bolje predstavi trenutačna produkcija plesne scene, ovogodišnji smo izbor sa sugeriranih osam proširile na deset predstava.

Komisija za 2015.

Jelena Mihelčić, Mirna Žagar i Igor Ružić:

Kao žiri Plesne mreže Hrvatske pri selekciji smo se vodili prije svega načelom izvrsnosti. Nastojali smo izdvojiti radove koji su jasni i dosljedni u autorskoj namjeri i koreografskoj razradi, te posjeduju najvišu razinu izvođačke kvalitete. Pokušali smo napraviti pregled dinamične hrvatske plesne scene, ukazujući na svu širinu naših koreografskih i plesačkih talenata. Imali smo u vidu različitosti u autorskom pristupu, pristupačnost i inovativnost u načinu komunikacije s publikom, te različite programske potrebe partnera.

Važno nam je bilo u selekciju uključiti jednako veće kao i manje, ali i eksperimentalnije forme.

Prema smjernicama organizatora projekta, nismo uzeli u obzir predstave za djecu i mlade.