Koreograf i redatelj: Matija Ferlin
Plesači: Claudia Fancello, Liz Kinoshita, Roberta Milevoj, Tomislav Feller, Matija Ferlin
Tekst: Jasna Žmak
Čitaju: Ana Buljan, Marko Cindrić
Glazba: Colin Stetson (Constellation Records)
Kostimograf: Matija Ferlin
Scenograf: Mauricio Ferlin
Savjetovanje: Goran Ferčec
Grafički dizajn: Tina Ivezić
Ilustracije: Juan Echeverry
Producent: INK Gradsko kazalište Pula

Predstava Istovremeno drugi eksperimentalni je projekt koji se temelji na istraživanju započetom u Ferlinovim predstavama NASTUP i Samice. Prva faza proba za novu predstavu Istovremeno drugi održala se u kampu Tašalera u Premanturi gdje je peteročlani ansambl bio smješten zajedno sa suradnicima. Nakon tri tjedna na kampiranju ekipa seli u Svetvinčenat u nešto klasičniji prostor za probe. Kampiranje je odabrano iz dva razloga: prvo stoga što će i sam komad također biti smješten u kampu, a kao drugo ideja je da se postigne zajednički život cijele ekipe projekta, te da upravo to bude sadržaj iz kojeg će se generirati daljnji materijali za predstavu. Ovaj format dopušta i puno veći prostor za istraživanje, u odnosu na prošla dva autorova veća projekta u koja se ulazilo sa jasnijim premisama.

Razvijajući dalje plesački sistem baziran na kreaciji tijela lišenog prethodnog plesnog znanja te nastavljajući svoj interes za istraživanje odnosa pokreta i jezika, autor u novoj koreografiji koja nastaje na granici dramskog i plesnog izričaja, želi spojiti iskustvo i znanja stečena kroz rad na spomenutim projektima.

Želeći istražiti narativne mogućnosti apstraktnog pokreta, lišenog deskriptivnih kvaliteta i konotativnih svojstava, u sudaru s vrlo konkretnim dramskih govorom kao nositeljem značenja, ideja je pomaknuti granice ustaljene kreacije i percepcije kazališnog događaja, kroz stvaranje tjelesnih ekspresija koje tekst neće podržati na način na koji smo naviknuli u klasičnom kazališnom izričaju.

Distopijski aspekt predstave Istovremeno drugi podsjeća najprije na film Fahrenheit 451 Francoisa Truffauta i na istoimeni roman Raya Bradburyja koji mu je poslužio kao predložak, ali je i nastavak Samica nakon što su one, iako sad u potpuno drukčijem izvedbenom kolektivu, izašle iz kuće, na metaforičkoj i zbiljskoj razini. Umjesto zatvaranja u sigurnost zatvorene nastambe koju na istodobno suosjećajni i kritički način ‘propagiraju’ Samice, ovaj svojevrsni nastavak zagovara odlazak iz civilizacije, izlazak iz kruga nepogode, bijeg u prirodu i povratak njoj. No, Istodobno drugi nije ekološka početnica ili njuejdžersko pomodno propagiranje povratku korijenima, jer sasvim dovoljno naglašava koliko je rez odlaska iz takozvane civilizacije u takozvanu divljinu bolan, mukotrpan i pun opasnosti.

Igor Ružić